Moja dravska lutanja nastavljena su prošlog vikenda, ovog puta u društvu prijatelja i fotografskog istomišljenika, zaljubljenika u pejzaže, Filipa Lučina. Dan je izbora a naš prvi izbor bila je Drava :) . Nešto nakon šest sati ujutro bili smo na odredištu, starom koritu Drave na potezu između Pušćina i Gornjeg Hrašćana. Suša i akumulacijska jezera su učinile svoje pa je vodostaj niži nego je uobičajeno u ovo doba godine. Iskoristio sam situaciju i na jednom djelu pregazio rijeku do spruda u sredini korita. Privuklo me preljevanje vode preko šljunka i valići u toku koji se tom prilikom pojavljuju. Ovdje osjećam potrebu objasniti kako nastaje većina mojih fotografija pejzaža. Općenitu ideju o tome što želim snimiti imam prije dolaska na lokaciju. Tamo se ideja iskristalizira, prilagodi trenutnim vremenskim uvjetima i onda se prepustim promatranju krajolika koji me okružuje. U početku svog bavljenja fotografijom krajolik sam promatrao kroz tražilo fotoaparata jer nisam imao osjećaj za veličinu kadra. Danas, nakon nekoliko godina intenzivnog fotografiranja, stekao sam sposobnost da vizualiziram gotovu fotografiju i prije nego je snimljena.  Ta sposobnost stiče se vježbom i jednom kad je savladana uvelike pomaže pri pronalaženju i odabiru motiva. Kada odaberem motiv pokušavam posložiti kompoziciju tj. odnose među elementima u kadru, tako da budu u skladu, kako bi fotografija izgledala privlačno i oku ugodno. Kolege koji češće fotografiraju samnom primjetili su da nastojim „sakriti“ pravu veličinu pejzaža koji fotografiram, da malo nastojim prikazati velikim, grandioznim, poput velikih američkih pejzaža. Naime, iako na fotografiji izgledaju puno veći, većina mojih pejzaža prikazuje područje ne veće od nekoliko stotina metara u daljinu a neke još i manje. Pažljivim kadriranjem i upotrebom širokokutnog objektiva moguće je zavarati promatrača i učiniti pejzaž drugačijim i zanimljivijim od onoga kako ga inače vidimo. No vratimo se na današnju fotografiju. Spomenuo sam da me privuklo preljevanje vode preko spruda i valići koji nastaju tom prilikom. Primjetio sam neobičnu sličnost, odnosno ponavljane, u oblicima valova i oblaka. Jedini način da prikažem oboje u kadru je bio taj da ekstremno spustim aparat i uperim objektiv blago brema gore. Fotografija je dakle snimljena iz žablje perspektive. Zbog velike blizine vode i kamenja u prednjem planu, oni izgledaju mnogo veći nego uistinu jesu pa tako čine fotografiju zanimljivijom. Ta prividna veličina daje dramatiku cjeloj fotografiji pa se čini da je snimljena nad snažnim bujicama neke divlje rijeke a ne u dravskom plićaku. Kod ovakvih kadrova u pravilu se javlja problem prevelikog dinamičkog raspona scene pa je poželjno koristiti neki od ND gradacijskih filtera kako bi se zatamnilo nebo i na taj način omogućilo aparatu da korektno zabilježi cijeli kadar.

Za kraj evo i fotografije :)

Valovi i oblaci

Valovi i oblaci

Imate li kakvih pitanja ili želite više saznati o nekoj temi,  slobodno mi se javite.

Tagged with:
 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>