Fotografija koju danas predstavljam snimljena je isto jutro kad i fotografija iz prethodnog posta i čeka na objavljivanje već duže vrijeme, no bolje objaviti ikad nego nikad, kaže narodna. Ovaj prizor ukazao mi se netom nakon dolaska na Dravu. Mir koji prevladava fotografijom u čistoj je suprotnosti s onim kako sam se osjećao pripremajući stativ i aparat za snimanje. Svjetlo je bilo savršeno, oblaci na pravom mjestu i nisam smio dozvoliti da zabrljam 
. Konačno sam uspio “skockati” kadar, pritisak na okidač, klap… Čekanje 40 sekundi ekspozicije i još toliko za “black frame”. Pregledao sam snimljenu fotografiju na ekranu aparata, zadovoljno se osmjehnuo i prešao u stanje iz naslova.
Sada, kada ju ponovo gledam, nalazim zamjerku u tome što se vidi komadić obale malo iznad polovice na lijevoj strani kadra. Maknuti ga iz fotografije drugačijim kadriranjem nije bilo izvedivo jer bi na taj način poremetio odnose među kamenjem u prednjem planu i kompoziciju cijelog kadra… probati ću ga “isklonirati” u nekoj drugoj verziji
