Skip to content

Jugozapadna utjeha

Fotografije s izložbe Jugozapadna utjeha. Predgovore izložbi napisali su ravnateljica Muzeja Međimurja, Maša Hrustek Sobočan pov.umj. i ravnatelj Javne ustanove Međimurska priroda, mr. sc. Siniša Golub. Tekstove možete pročitati ispod galerije.

Purpurna dolina
El Capitan u suton
Half Dome alpenglow
Vatreni zalazak
Half Dome sfumato
Zatišje
Čarobna šuma
Zlatni borovi
Suton
Prozor u vrijeme
Dvostruki luk
Zrake sreće
Upravitelj oblacima
Pustinjski cvijet
Spreman za lansiranje
Road trip klišej
Vatreni hrbat
Zlatni kanjon
Crvena prema plavom
Slikareva paleta
Depresija Badwater
Dine i planine
Čovječe, pazi…
Čuvar galaksije
Planinska idila
Lone Pine creek
Jesenska impresija
Sedreni brod
Zalazak na jezeru Mono
Autostopm do Kumove slame
Tiha noć
Skull Rock
Ta divna pustinjska noć
Luk nad Suncem
Križno drevo
Ed i Ned
Crveni divovi
Sombrero
Pola potkove
Dobar početak dana
Horseshoe bend

Izložba fotografija

Davorin Mance: Jugozapadna utjeha

Davorin Mance fotograf je poeta.

Čak bi i ova jedna, ali moćna rečenica bila dovoljna da tekstualno poprati čitavu izložbu, i ona bi objasnila sve, i s njome bi se složili svi. Kao autor, i sam priznaje, nije zainteresiran za dokumentarnu fotografiju. Njegova je fotografska svrha zabilježiti čarobnost trenutka, duhovnost prirode i onaj poseban, no vrlo kratak moment, kada pravo svjetlo i pravi ton osvjetljavaju kompoziciju na način da je transcendiraju u bezvremenski prizor. Ljepota trenutka postaje kroz Manceov objektiv tek jedan zabilježeni fragment u eonskom protoku vremena Zemlje u Svemiru. Gdje je čovjek na njegovim fotografijama? On ne postoji, nije zabilježen, on je nebitan. Ljudski život prekratko traje i neznatan je u trajanju i snazi vječite prirode. Čak ima neke podsvjesne, sveprožimajuće utjehe u tome, u prirodi, u njezinom trajanju, u njezinoj veličajnosti. Ne, njoj nije kraj, ona će se prostirati i razvijati svoje čari  svijetom dugo, dugo nakon što čovječanstva više neće biti. Zatvoreni u svoj mali ljudski svijet i probleme čovječanstva, pokatkad zaboravljamo da svijet nije tu zbog nas. Briga Zemlju za naše pandemije, moralne nazadnosti, konzumerizam, korupciju i ostale suvremene boljetice u kojima se utapamo. Priroda je svevremenska i nadživjet će sve naše brige. I jedan ljudski život samo je tren u njezinim vremenskim gabaritima. Upravo to je shvatio Davorin Mance, i to je ta „utjeha“ koju nam svojim fotografijama prenosi. Ne, to nisu puki putopisni pejzaži, ljepota njegovih fotografija ima dublje značenje. Ako vam i nije jasno na prvu, osjetit ćete. Gledajući njegove fotografije osjetit ćete u duši spokojan mir. Te fotografije naprosto vibriraju meta porukom. No da li je Mance morao otići na drugi kraj svijeta, na zapadnu obalu Amerike, da nam podastre slikovnu alegoriju beskraja svijeta? U neku ruku, odgovor je da. Potreban je fizički odmak, čak i više, prekooceanski odmak od poznatog, svakodnevnog, uobičajenog životnog tijeka. Potrebne su nepregledne pustinje, stoljetne šume, planinski lanci grandiozno veliki i prostrani da čovjek doživi i prenese takve spoznaje. Ne, ti u toj veličini i beskraju nisi malen, kaže Mance. Niti u jednom trenutku ne obeshrabruje te nihilistička ljudska nemoć, čak niti strah. U takvoj prirodi i pod takvim nebom osjećaš spokoj, sigurnost, pripadnost. I ja sam dio prirode. Noćno nebo i zvijezde toliko su sjajne da se možeš kretati kao po danu u pratnji svoje sjene. U pustinji nakon kiše cvjetovi su na kaktusima takve veličine da se u njima kupaju grlice. Spoj granita, vlažne maglice i odbljeska predvečernjeg sunca koloriraju planinske masive u ružičasto. Ceste su toliko duge i prostrane da na njima danima ne sretneš čovjeka. E, to je putovanje koje je ispunjujuće.

Davorin nije putovao sam, na proputovanje američkim nacionalnim parkovima otisnuo se u dva navrata sa svojim foto drugom, okolišnim aktivistom i publicistom Sinišom Golubom. Upravo je Golubov putopis američkim nacionalnim parkovima, pod nazivom „Nagovor na odvažnost“ 2019. godine na Croatian Travel Festivalu osvojio nagradu „Dijana Klarić“ za najbolji hrvatski putopis za tu godinu. Dvojica druga, i jedan i drugi idealisti, vrlo aktivni i perfekcionistički posvećeni svojim profesijama, stvorili su savršeni tandem za putovanje. Dok jedan fotografira, drugi piše. Jedan kraj drugog istražuju, gledaju i doživljavaju iste pojave i prizore, svaki nadahnut na svoj način. Bez nepotrebnih riječi i objašnjenja, samo kreativna tišina i stvaralački naboj. Dvojica međimurskih entuzijasta na putovanje Amerikom otisnula su se zajednički u dva navrata: u jesen 2017. u trajanju od 19 dana te u proljeće 2019. u trajanju od 16 dana. Njihov cilj bio je posjetiti čim više američkih nacionalnih parkova. U gradove nisu ulazili pošto urbani turizam nije područje njihovih interesa. Prošli su ukupno 11500 km automobilom kroz države Kalifornija, Nevada, Utah i Arizona. Od sveukupno 35 dana provedenih na putu posjetili su sljedeće lokacije:

2017: Yosemite NP, Sequoia NP, Kings Canyon NP, Joshua Tree NP, Death Valley NP, Mono Lake State Natural Reserve, Ancient Bristlecone Pine forest protected area, Whitney Portal recreation area

2019: Great Basin NP, Arches NP, Grand Canyon NP, Horseshoe bend –  Glen Canyon National Recreational Area, Saguaro NP,  Yuma Territorial Prison State Historic Park, Anza Borego state park,  Joshua Tree NP.

Dvojica entuzijasta, dvojica vizionara koji iza sebe ostavljaju trag. Proživljeno na tim putovanjima pretočili su svaki u svoju kreaciju, jedan u knjigu, drugi u izložbu. Jer u digitalnom svijetu danas nam je na ekranu dostupno sve, samo osobni doživljaj ne. I tome služe knjige i izložbe, kako bi nam autor prenio svoju viziju svijeta.

Davorin Mance predsjednik je jednog od najaktivnijih foto klubova u Hrvatskoj, nadaleko poznatog Fotokluba Čakovec. Klub čine izrazito uspješni fotografski individualci, no oni isto tako umješno funkcioniraju i kao grupa. Uspjeh kluba izvire iz sljedećih aktivnosti: obaveznoj godišnjoj zajedničkoj izložbi članova, pojedinim samostalnim autorskim izložbama članova diljem Hrvatske, uspjehom i nagradama na međunarodnim foto salonima, zajedničkim radnim foto izletima i specijaliziranim foto radionicama za članove čime dodatno i ciljano produbljuju svoje znanje i konkurentnost. No, ono po čemu se zbilja uzdižu od ostalih klubova je nakladnička djelatnost. Malo koji klub može se pohvaliti autorima koji su jednako potentni kako u fotografskom izričaju, tako i u  pisanoj riječi i koji su u zadnjih nekoliko godina napisali, otisnuli i izdali čak četiri fotografske teorijske knjige. Radi se o ekipi koja fotografsku scenu doslovno stvara. Pridružimo li tome i edukativne fotografske radionice za djecu i mlade, možemo reći da je jedan od njihovih glavnih ciljeva – obrazovati kvalitetnu fotografsku publiku, vrlo dobro obavljen.

Spiritus movens kluba Davorin Mance svoj uspjeh tako žanje na više područja, a za lokalnu zajednicu i naš muzej izrazita je čast ugostiti njegovu treću samostalnu izložbu.

Maša Hrustek Sobočan, pov. umj.


Davorin Mance / Katalog foto-izložbe / 2021. listopad / Jugozapadna utjeha

The Land of Little Rain * Zemlja malo kiše

Tako je prostor Manceove fotografske fascinacije u naslovu svoje kultne knjige davne 1903. godine opisala Mary Hunter Austin (1868.-1934.), jedna od prvih spisateljica o prirodi američkog Jugozapada. Višestruka izdanja tog djela, s predgovorima ponajboljih pisaca o prirodi (nature writers) u vrijeme dok je pojedino reizdanje išlo u tisak, na najbolji način potvrđuju o kakvoj se regiji moćne divljine radi. To je prostor trajne inspiracije za tankoćutne duše, regija koja uzdiže dušu bez obzira što je sjedinjena sa materijalističkim one-dollar božanstvom, prostranstvo nikad dokraja istraženih kanjona, mesa verde visoravni, monolitnih stijena i prhkih pješčenjaka što se rastaču zbog razlika između dnevne i noćne temperature zraka.

Gdje je američki Jugozapad? Školski atlas uvijek će označiti dvije države SAD-a: Arizona i Novi Meksiko. Ali u duhu američkog prostranstva, oznake iz atlasa postaju rastezljiv pojam, pa u Jugozapad spadaju još i Utah te Colorado, Nevada i veći dio Kalifornije. S jedne strane: pustinje, nepodnošljiva vrućina, suša, sezonski požari, đavolja igrališta. S druge strane: najljepši nacionalni parkovi, prostrane nacionalne šume, gorje Sierra, izvorište ideje o zaštiti divljine. Dom brojnih domorodačkih plemena, prisilno strpanih u rezervate zabludom ili namjerom naših europskih predaka, doseljenika u scenografiju westerna.  

Zemlja malo kiše.

Mary Austen bila je među prvima u nizu plodnih stvaratelja koji su svijetu, perom i fotografijom, približili jedan od najljepših dijelova zemaljske kugle. Sad se toj umjetničkoj plejadi priključuje Davorin Mance (1973.), samozatajno ime na hrvatskoj fotografskoj sceni, predsjednik Fotokluba Čakovec i neumorni hvatač svjetla kroz leće objektiva.

Od kolaža do bodeža

Istraživali smo taj prostor Jugozapada zajedničkim snagama, kroz dva cestovna putovanja (road trips) 2017. i 2019. godine, onako kako to rade sami Amerikanci. Između dva motiva ponekad bismo odvalili i tri stotine cestovnih milja, uvijek s fotokamerom u krilu, hitajući po američkom asfaltu do onoga što je zapravo srž izvorne Amerike: divljina, netaknuto, prostor gdje je čovjek samo prolaznik koji se ne zadržava.

U opreci sa Manceovim zavičajnim motivima, ponajprije rijekom Dravom i krajobrazima rodnog Međimurja, američki Jugozapad pružio mu je druge i drukčije izražajne mogućnosti među kojima je zaplivao sasvim prirodno, nošen navalom adrenalina. Putovanje na kontinent o kojem sanjaš odmalena uvijek tako djeluje na čovjeka; opojno, sužava žile i povisuje krvni tlak u željenom smjeru. I evo serije vrhunskih fotografija! Tu je kao iz kolaža izrezan prikaz doline Yosemite, slana fleka što se stere Dolinom smrti, crveni pješčenjaci na podlozi noćnog neba s tisućama svjetlosnih točkica, zeleni i začudni Saguaro kaktusi koje poznajemo iz djetinjstva i crtića, intima njihovog cvata u arizonsko praskozorje, prirodni lukovi Nacionalnog parka Arches, skelet mrtve kleke što bdije nad prostorom s kojim je nekoć dijelio godišnje cikluse obilja i oskudice. Zatim, duboke šume sekvoje i ponderosa borova iz kojih je bijeli čovjek odavno protjerao vuka i grizlija, ali nije uspio izbiti otajstvo što poput magije ovdje privlači ljude iz cijeloga svijeta. Bodeži Jošuinih stabala paraju noćno nebo, kao da su u tajnoj vezi s dalekim zvijezdama, kao da prizivaju spas od klimatskih promjena što neumitno i opipljivo nadiru iz svih smjerova.

Inspirativnost kao bitna odlika

Ansel Adams (1902.-1984.), velikan američke pejzažne fotografije i pobornik zaštite američkog otvorenog prostora bio je nadahnut istim podnebljem koje je u fokusu ove izložbe. Povjesničari umjetnosti i fotografski kritičari prepoznali bi brojne usporednice između dviju fotografskih poetika, Adamsove i Manceove. Te analize prepuštam njima, no jedno je nedvojbeno: oba autora fotografiju snimaju kamerom postavljenom na stativ. To im daje dovoljno vremena da viđeno prostudiraju, duboko promisle motiv i ne troše medij, bilo staklene ploče bilo memorijske kartice, uzalud.

Fotografije obojice autora su inspirativne, to je njihova bitna odlika.

Naposljetku, što je Jugozapadna utjeha? Je li to utješna spoznaja da na svijetu još uvijek postoje predjeli u kojima možeš potražiti samoću i utjehu od prenapučene Europe? Odmak od srednjoeuropskog zavičaja? Je li to Manceova aluzija tj. fotografski izričaj u kojem se smisao izriče neizravno pomoću prepoznatljivih motiva? Je li to njegov način da nas suptilnije od žestice Southern Comfort opije ljepotom ovog svijeta?

Kako je pitanja sve više, a odgovora sve manje, možda je vrijeme da se uživa u fotografijama kakve jesu, bezvremenske i svevremenske, bez suvišnog propitivanja autorovih dubljih namjera. Tek, pouzdano znam da je Davorinu bilo kudikamo teže odabrati svega 40 fotografija koje će predstaviti publici svojeg rodnog grada, nego što je bilo snimiti ih diljem jednog od najljepših dijelova Zemlje. Jer, Mance sa sobom u svijet ne nosi samo pun ruksak fotografske opreme, nego ponajprije pozamašno znanje, razrađenu vještinu i urođeni talent za prepoznavanje motiva, izbalansirano korištenje raspoloživih boja i svjetla, te smisao za kompoziciju. Povrh svega: upornost. Upornost i budnost u svako doba dana i noći, kad je fotografija u pitanju.

mr. sc. Siniša Golub

rujan 2021.