Ledeno kraljevstvo

Siječanj 2017. -16°C. Val ledene hladnoće traje već nekoliko dana i kao rijetko koje godine cijela površina akumulacije HE Čakovec prekrivena je debelim slojem leda. Uz obalu, ledene ploče se izdižu čineći svojevrstan bedem oko jezera. Sve je okovano ledom i posuto injem, pravo ledeno kraljevstvo. Pusto je. Ptice su se sklonile među drveće i šute. Osim prigušenih zvukova prometa u daljini ne čuje se ništa. Tek moji koraci paraju tišinu reskim zvukom lomljenja ledene kore na površini snijega. Kao da hodam po razlomljenom staklu, pod mojom težinom snijeg škripi i cvili. Sporim koracima šećem obalom i tražim pogodno mjesto kako bih prišao bliže uzdignutim pločama leda koje su od obale udaljene par metara. Iako je zanimljivih formacija bilo poprilično, tražio sam takve kojima mogu bez većih problema prići i što je još važnije, vratiti se na obalu. Iako ne izgleda tako, ledene ploče su izuzetno glatke i skliske. Čine se hrapavima no to je samo inje i zrnati snijeg posut po površini. Dovoljan je već i manji nagib u krivom smjeru i nije se moguće kretati prema obali pa treba pametno odabrati lokaciju. Nakon nekog vremena i par pokušaja pronašao sam takvo mjesto. Zanimljiva konfiguracija ploča i različiti slojevi leda koji prate liniju obale, blago nakošeni u odnosu na horizont daju osjećaj dubine. Taj ritam nastavlja se iznad horizonta u različitim bojama i tonovima neba i oblaka. Pukotine u prednjem planu kao i udaljena linija obale vrlo suptilno usmjeravaju pogled prema izlazećem suncu. I premda zauzima tek neznatni dio fotografije, ono je središte kompozicije. Bojom i svjetlinom jako se ističe i s purpurnim dijelom neba čini savršenu ravnotežu hladnim tonovima u ostatku fotografije.

Podesiti stativ na ovakvoj hladnoći problem je sam po sebi a tome još treba pridodati jako sklisku podlogu. Na niskim temperaturama materijali se stežu pa je potrebno kopče nogu malo olabaviti dok ste još na toplome. Isto tako svu vlagu koja može biti kondenzirana u nogama treba ukloniti jer na ovako niskim temperaturama gotovo trenutno smrzne pa nećete biti u mogućnosti razvući noge stativa. U ovakvim okolnostima poželjno je da noge stativa na završecima imaju metalne šiljke koji pomažu pri sprječavanju proklizavanja stativa.

Napokon sam se izborio sa stativom, fotoaparat je na mjestu i spreman za fotografiranje. Na njega je montiran moj omiljeni širac. Promatram scenu i fino podešavam kadar. Ponekad pomak od od par centimetara može dramatično poboljšati kompoziciju. Provjeravam rubove kadra ne bih li uočio neku smetnju. Svjetlo je difuzno, sjene gotovo nepostojeće. Kroz maglu filtrirano svjetlo izlazećeg sunca ne predstavlja izazov dinamičkom rasponu senzora pa nema potrebe za korištenjem gradacijskog filtra. Zamišljam korake koje ću poduzeti pri obradi i ekspoziciju prilagođavam tako da što više očuvam suptilne gradacije svjetla i sjene. Tako snimljena RAW datoteka je blijeda, slabog kontrasta, no sadrži maksimum informacije o svjetlu kojega senzor može zabilježiti.

U obradi sam podesio kontrast, balans bijele, malo naglasio teksturu u prednjem planu i prilagodio svjetlinu neba ugođaju fotografije. Intervenirao sam i tako što sam iz slike uklonio nekoliko mrlja na sezoru 🙂 i par neidentificiranih sitnih predmeta s površine leda (pretpostavljam da se radilo o komadima plastike). Za konačni ugođaj dodao sam minimalnu tamnu vinjetu u kutevima kako bi se pažnja promatrača što više usmjerila prema središtu fotografije.