Skip to content

Međimurci u planinama 2017.

Predgovor godišnje izložbe fotografija članova HPD Međimurje

“Popni se na planine i poslušaj što će ti reći. Njihov će te mir obaviti poput sunca koje grli krošnje. Vjetar će te opiti svježinom, oluje ti uliti novu snagu, a brige odlepršati poput jesenjeg lišća.”

John Muir.

Planine. Njihovi vrhovi, prekriveni snijegom i ledom mnogim su narodima čarobna mjesta na kojima stoluju bogovi. Možda je upravo to uzrok tolike privlačnosti koja tjera ljude da se odvaže u osvajanje najviših vrhova, da se barem po tome izjednače s vrhunaravnim bićem te postignu unutarnji mir. No poznajete li planinara koji se zadovoljio osvajanjem samo jednoga vrha? Mislim da ne poznajete. Istraživački duh čovjeka i stalna želja za nečim novim tjera ljude da iznova pokušavaju i osvajaju nove visine. Velika većina će se složiti da nije vrh najvažniji, već put prema njemu. Put koji je poput života. Put koji počinje u nježnoj i zaštićenoj dolini, bezbrižnoj i punoj obilja. Kako se uzdižemo iz doline, počinju prve brige, odgovornosti i strahovi, no prihvatimo li ih, bivamo nagrađeni sve ljepšim i širim pogledom. Naposljetku, stižemo do vrha. Sve su prepreke svladane, a pogled puca dalje nego igdje drugdje. Kao i u životu, cijelo je putovanje ljepše ako ga možemo s nekim podijeliti, a posebna je privilegija imati nekoga s kim ćemo stajati na vrhu.

Putem, naravno, želimo zabilježiti sve što nam je zanimljivo, kako bismo se kasnije, u udobnosti doma, mogli prisjećati zgoda i nezgoda s planinarenja, svih onih prekrasnih krajolika kroz koje smo prošli i panorama koje smo vidjeli s osvojenih vrhova. Fotografija se ovdje javlja kao ultimativni izbor bilježenja, pogotovo danas, u doba digitalnih fotoaparata. Digitalno doba i kamere ugrađene u mobilne telefone te sve moćniji fotoaparati u kompaktnim kućištima omogućili su pravu demokratizaciju fotografije. Svi mogu fotografirati. Neki će bilježiti sve što vide, zadovoljavajući se time da im fotografija bude podsjetnik na posjećeno mjesto i ljude koje su putem sreli. Drugi će, osim već navedenog, nastojati fotografijom opisati što su osjećali u trenutku fotografiranja. Posvetit će se motivu koji im je zaokupio pažnju, često uz negodovanje ostatka grupe s kojom planinare.  Srećom, takav pristup i pritom snimljene fotografije ne ostaju nezapažene. Dokaz tome je i izložba kojom članovi HPD Međimurje žele s vama podijeliti svoje dvije ljubavi, prema planinarenju i fotografiji.

Prilikom odabira nismo se vodili samo tehničkim aspektom fotografije. Bilo nam je važno da iz fotografije možemo iščitati i nešto više, da prepoznamo emociju, poriv koji je naveo autora da zabilježi viđeno. Svi zastupljeni autori uspjeli su u tome i barem jedna fotografija svakog od njih vrijedi da ju se posebno istakne.  

„Sreća“ Anđelka Borkovića,  „Prema vrhu Monte Vioza“ Bogomira Trabea, „Alpe1-Debela peč“ Bojana Damiša, „Kotlina“ Branka Šantla, „Jalovec“ Damira Železnjaka, „Uspon“ Franje Jankovića, „Raduha“ Gabrijele Polanec, „Bregi“ Jasminke Damiš, „Bijela idila“ Josipa Horvata, „Mojstrovka“ Kristijana Čalope, „Mala planina“ Slavice Hranilović, „Senjsko bilo“ Suzane Jalšovec, „Idemo gore“ Tomislava Borka, „Lobor“ Željka Škvorca i „Nemoguća misija“ Željka Poljaka upravo su te fotografije.

Ova izložba podsjeća nas na vrijednost okoliša u kojem boravimo, uz kojeg smo prisno vezani i o kojem ovisimo. Podsjeća nas na važnost boravka u prirodi za naše mentalno i fizičko zdravlje. Podsjeća da smo dio prirode i da u tome trebamo odgovorno uživati.

Leave a reply

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *