Skip to content

Međimurci u planinama 2019.

Godišnja izložba članova HPD Međimurje iz Čakovca

„Ni jedna mi planina nikada nije prišla…
stoga ja uvijek odlazim njima.“

Erik Tanghe

Odvažite li se jednom krenuti put nekog brda ili planine, postoji velika opasnost da vam se život trajno promijeni, nabolje.  Najbolje to znaju članovi planinarskih društava kojima je, poput dragih nam prijatelja iz HPD Međimurje, odlazak u planine postao dio svakodnevice, obogatio ih za mnoga prijateljstva i prekrasna iskustva. Iako različiti, svi će se oni složiti da planina mijenja čovjeka, čini ga skromnijim i boljim. Odlazak u planine za mnoge je više od šetnje i izleta, oni ga doživljavaju kao hodočašće, jer kao što je veliki John Muir rekao, planine su su uistinu naša Sveta zemlja i tamo ne odlazimo u šetnju već im hodočastimo. Na tim hodočašćima, s vremena na vrijeme, čovjek dođe u priliku doživjeti da ga Priroda počasti nesvakidašnjom ljepotom. Bile to specifične vremenske (ne)prilike, tajanstveni šumski puteljci ili vidici koji oduzimaju dah, poželimo za vječnost zabilježiti taj trenutak. Na našu sreću, među planinarima postoje ljudi s osjećajem za takve trenutke koji prepoznaju njihovu ljepotu i jedinstvenost te posjeduju dovoljno fotografske vještine da nam ih prenesu svojim fotografijama. Tako, već evo treću godinu zaredom, možemo uživati u prizorima s brojnih planina i planinarskih staza. Fotografije obiluju prikazima prirodnih ljepota, a posebno bih istaknuo one kojima je prikazan odnos čovjeka i planine. Gotovo uvijek čovjek na fotografiji je, iako osvajač vrhova, podređen planini i prikazan tako da nam pomogne u razumijevanju grandioznosti prostora u kojemu se nalazi. Prizori poput planinara u usjeku, povezane šestorke iznad oblaka ili grupe planinara na putu prema snježnom vrhu utopljenom u beskrajno plavetnilo neba neke su od tih fotografija. No i one koje slave ljepotu prirode, bez prisutnosti ljudi, poput velebitskih borova, smaragdno-zelenog jezera ili vrhova uronjenih u paperjaste oblake posjeduju jednaku snagu, aktiviraju emocije i potiču na razmišljanje.

Svim je fotografijama zajedničko da osim tehnički korektne izvedbe, promatraču prenose emociju i doživljaj fotografa, ali ostavljaju dovoljno mjesta za vlastitu interpretaciju i puštanje mašti na volju.

I ova izložba nastavlja se na predhodne jedinstvenom porukom o potrebi očuvanja prirode kojom smo okruženi i čiji smo neraskidivi dio. Podsjeća nas na našu obavezu da se prema istoj odgovorno odnosimo kako generacije iza nas ne bi bile uskraćene za prizore i iskustva koje ova izložba slavi.

Naslovnica deplijana izložbe.

Leave a reply

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *